ožujka 16, 2011

Japan.

Imala sam nekoliko verzija postova vezano za interijer naravno, koji sam namjeravala danas objavit, ali mi se stalno motaju po glavi slike Japana i grozne nesreće koja ih je zadesila. Suosjećam s njima i molim svaki dan za njih....i razmišljam kako u djeliću sekunde sve oko nas može nestati kao da nikad nije postojalo.I što je bitno u životu?Definitivno nešto o čemu vrijedi promisliti malo više...
Jučer doma sa svojim klincima, stan u kaosu, vrtim u glavi što sve po kući treba napravit kadli moj stariji me pita da se igramo. Malo je falilo da kažem da imam posla, ali  slika Japana  i činjenica da treba iskoristiti svaki trenutak s najbližima koliko god ovo klišeizirano zvučalo, me ipak odvuklo u igru s prdavcima.
Poanta je živjeti sada i u sadašnjem trenutku.Tako brzo izgubimo tu misao iz vida, treba se stalno podsjećati na nju. Nebitne stvari ostaviti za kasnije.
Moje blogoprijateljice kojima molitva nije strana, uključite i Japan u svoje molitve....Uživajte drage moje i živite i ljubite svaki dan kao da je posljednji!

4 komentara:

  1. Draga, jako si lijepo ovo napisala. Upravo tako mislim i ja. Usuđujem se reći i da smo nas dvije osjetile taj trenutak kada te viša sila odjednom nauči da su mali svakodnevni trenuci uz svoje najdraže nemjerljivo vrijedni kako pred njima treba selektirati rutinu i komociju u kutiju manje bitnih stvari.....Hvala ti što si nas sve podsjetila na te male prevažne trenutke koji nam život čine smislenim. I naravno, u mojim su molitvama svi ljudi pogođeni ovom strašnom katastrofom.

    OdgovoriIzbriši
  2. U pravu si, stvarno treba živjeti za trenutak i za sada, ovo što se događa toliko je prestrašno da je bolno i zamisliti što ljudi prolaze...

    OdgovoriIzbriši
  3. Divan post!
    Treba živeti u ovom trenu, brige nam neće pomoći, budućnost je neizvesna, prošlost je istorija, ne sećam se čiji je to citat, ali je tako istinito.

    OdgovoriIzbriši